Većina stanovnika Istre govori čakavskim narječjem, a na razini županije uvedena je dvojezičnost.
U Istri žive, pored ostalih, Vlahi, Bezaki, Ćići, Bazgoni, Prikodražani, Bumbari, Roverci, Fućki, Krajevci, Benečani, Gorinjci i Dolinci, Boškari, Kuntražani, Dugohaljari, Kratkorepci, Pričanci, Trnoplesari, Proštinari, Kajići, Prigorci, Učkari...
Ćiribirci, odnosno Istrorumunji, dolaze na područje Istre u srednjem vijeku i to uglavnom na područje Ćićarije. Prvi pisani trag o njima u našim krajevima datira s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Kretanja Ćiribiraca kroz povijest je uglavnom teško pratiti jer su u raznim krajevima dobivali različite nazive (Vlasi, Ćići...)
Posebnost Ćiribiraca je njihov jezik, rumunjski dijalekt. Po podacima iz 1971. istrorumunjski je tada govorilo 1500 stanovnika Istre, dok je taj broj smanjen na samo 200 ljudi 1998. godine. Iz tog razloga istrorumunjski je uvršten na UNESCO-ov popis ugroženih jezika. Danas ga govori vrlo malo ljudi, i to uglavnom unutar obitelji, dok se na ulici može čuti u Žejanama. Jedna je od njihovih izreka "Buovu se leaga de kuorne e uomu de limba.", što u prijevodu glasi "Vol se veže za rogove, a čovjek za jezik."
