Parenzana je 33 godine spajala 33 mjesta Istre s ostatkom Europe, a za to je trebalo gotovo dvadeset godina priprema, no kada su počeli radovi na uskotračnoj pruzi što je u svoja 123 km uključivala 9 tunela, 11 mostova i 6 vijadukata, sve je bilo gotovo za manje od dvije godine.
Prvi vlakić od Trsta do Buja doputovao je 1. travnja 1902., a već 15. prosinca iste godine od Buja stiže i do Poreča. Trideset i tri godine kasnije Parenzana je završila na javnoj dražbi. Vagoni i lokomotive završili su u posjedu drugih željeznica u Italiji dok o njenim tračnicama kruži nepotvrđena priča da su ukrcane na brod za Abesiniju, i, nekim posebnim usudom, završile na dnu Sredozemnog mora zajedno s brodom.
U 21. stoljeću Parenzana je ponovno aktualizirana...
Pokrenut je projekt Parenzana – "Put zdravlja i prijateljstva" te je uz pomoć sredstava EU fondova 60-ak kilometara trase stare željezničke pruge na području Vižinade, Karojbe, Motovuna, Oprtlja, Grožnjana, Buja i Umaga pretvoreno u biciklističku i pješačku stazu.