Galerija Milotić - 43. Istarske divizije 10, Pula
Zdravko Milić: Slike, Icke & Sitchin
Životopis Zdravko Milić
Rođen je 1953. u Labinu. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, 1977. godine u klasi prof. Carmela Zottija. Studirao je mozaik 1988. na École Nationale Supérieure des Beaux - Arts u Parizu. Docent je na Akademiji primjenjene umjetnosti na Sveučilištu u Rijeci. Član je HDLU Rijeka, HDLU Zagreb i Le Venezie Treviso.
Izlagao je na više od šezdeset samostalnih i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Italija, Austrija, Madžarska, SAD, Njemačka, Brazil, Portugal, Australija, Slovenija, Srbija,...). Sudjelovao je u radu brojnih likovnih kolonija i simpozija, a za svoj rad višestruko je nagrađivan. Radovi mu se nalaze u značajnim privatnim i muzejskim zbirkama.
Prolaze tisućljeća, a čovjek i dalje ne nalazi odgovore na brojna pitanja o postanku ljudske vrste i svijeta koji ga okružuje. Znanost iznosi teorije koje potkrepljuje dokazima, religije nude tumačenja i zastupaju dogme, a mase se priklanjaju jednima ili drugima. Povremeno se javljaju dijametralno suprotne teorije pojedinaca, koji nude oprečna tumačenja povijesnih događaja i ličnosti. Takve su i bizarne teorije Davida Ickea i Zecharia Sitchina, koje su zaintrigirale Zdravka Milića te ga potakle da stvori posve novi ciklus - neobični fantazmagorični bestijarij, slikom i oblicima.
Ako poznajemo Milićevu dugogodišnju antiglobalističku, ekološki osviještenu poziciju, ne bi nas trebalo začuditi njegovo oduševljenje teorijama zavjere, kojima se žele potkopati temelji imperijalizma i hegemonije zapadnog razvijenog svijeta. Moj prvi susret s tim neobičnim ciklusom potvrdio mi je vlastiti stav o njegovoj neiscrpnoj maštovitosti, inventivnosti i upornosti, te gotovo dječačkoj zaigranosti. Upornosti da uvijek ide dalje u istraživanju novih tema, umjetničkih postupaka, formi iskaza, materijala i medija. Ciklus „Nefilodrom" čine slike malih formata koje izlaže u zbijenim nizovima poput friza. Slike prikazuju neobična bića - životinje, hibridne mješavine ljudi i vanzemaljaca, njihove letjelice i spomenike koje su štovali, pod utjecajem teorije Zecharia Sitchina, koji pripisuje nastanak drevne Sumerske kulture, „Nefilima", vanzemaljcima koji su se spustili s planete Nibiru. Sitchin potkrepljuje teze tumačenjem arheoloških nalaza i mitologije Sumerana. Ciklus „Restitucija" i „Situacija", čine objekti - antikne drvene kutije u koje je Milić položio neobične figure, protagoniste Ickeove gmazovske teorije i Sitchinove teorije o „Nefilima". Podsjećaju na kućne relikvijare, predmete štovanja i obožavanja, ali u njima se ne nalaze likovi poznati iz kršćanske ikonografije, već posve bizarna bića koja imaju više sličnosti sa svijetom horor i SF filmova.
Slike iz ciklusa «Albonapiksl« u gotovo hiperealističkoj maniri prikazuju pogled u prošlost, na labinske ulice i trgove, šetače, stare automobile i zaprežna kola. Prizori preuzeti sa starih razglednica, otkrivaju zaboravljena prošla vremena, dijelove grada i prirode koji su doživjeli radikalnu preobrazbu djelovanjem čovjeka i tehnološkog napretka.
Milić osobni stav da tehnološki napredak utječe na razvoj i promjene ljudske vrste razrađuje ciklusom slika Tehnotronika. Tehnologija, u svom pohodu na ljudsku vrstu, prijeti da preuzme kontrolu i zavlada ljudskim umom. Prizori opisani u literarnom ili filmskom žanru naučne fantastike mogli bi zavladati našim životima, a kataklizmičke vizije prijete da postanu stvarnost.
Površina slika i objekata je ispresijecana isprekidanim linijskim i točkastim tragovima, simulacijama elektronskih impulsa TV ekrana i digitalnog binarnog koda koji su zavladali suvremenim svijetom masovnih komunikacija i društvom spektakla. Uz poznate i do sada često elaborirane Milićeve teme pejzaža, tehnokulture i tehnologije, ovom nam je izložbom otkrio novi tematski registar, koji je nastao pod utjecajem teorija zavjere. Milić je potaknut teorijama o postojanju globalnih tajnih društava čiji su protagonisti (tzv. Illuminati, po Ickeu) nastali križanjem gmazolikih izvanzemaljaca i ljudi iz pradavnih vremena. Oni tisućljećima kontroliraju svijet politike, financija, vojske, medija i globalne moći, te manipuliraju čovječanstvom preko misli i emocija. Krajnji je cilj ugrađivanje mikročipova povezanih s globalnim kompjuterom koji će vladati umom čovječanstva (po Davideu Ickeu). Unatoč osporavanjima takvih i srodnih teza i njihovoj teškoj održivosti te pretencioznosti, ovakve radikalne teorije nas potiču da kritički promišljamo globalne pojave i da ne prihvaćamo olako sve ono čime nas zasipaju iz centara moći.
Nataša Ivančević
Istra ima stoljetnu tradiciju sajmova koju istarski gradovi njeguju i dan danas. Sajmovi su mjesta na kojima se osim trgovanja, ljudi susreću, druže, zabavljaju odvajkada.
