Pijanistički koncert Berislava Arlavija uz 100. obljetnicu rođenja Bruna Bjelinskog. Pokrovitelj: Ministarstvo kulture RH.
Bruno Bjelinski (Trst, 1. studenog, 1909. - Zagreb, 3. rujna, 1992.), jedan od najznačajnih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća.
Rodio se 1. studenog, 1909. godine u Trstu, a potom s obitelji seli u Zagreb gdje se i školuje. Kao dijete svirao je violinu, a potom i glasovir. Bjelinski najprije započinje studij prava, koje je i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu, ali se pravom bavi kratko vrijeme do rata. Upisuje i Muzičku akademiju u Zagrebu, koju završava 1935. u klasi istaknutih umjetnika i pedagoga Blagoja Bersa i Franje Dugana.
Već prije rata sklada nekoliko djela, nastaje niz sonata, tokata i suita, ali mu rat prekida stvaralaštvo. Tijekom II svj. rata zbog židovskog podrijetla bježi iz Zagreba u talijansku zonu na Vis, gdje ostaje do kraja rata. Kraće je vrijeme predavao u Splitu, ali 1945. seli u Zagreb gdje na Muzičkoj akademiji počinje predavati kontrapunkt i polifoniju (1945-77) te i ostavaruje svoju karijeru. Krajem pedesetih ženi se mladom i perspektivnom studenicom glasovira, Ljerkom Pleslić, koja i sama postaje istaknuta glazbena umjetnica, te s njom ima dvoje djece Deana i Alana Bjelinskog. Mlađi sin, Alan, postaje skladatelj i dirigent.
B. Bjelinski je skladao šest opera, tri baleta, 15 simfonija, te brojnu glazbu za glasovir, čelo, kao i komornu glazbu za glasovir, violinu, violu, fagot i piano duo.
Osobitim čarom piše za djecu, kojima posvećuje neka od svojim najbojih djela. U opusu za djecu (stvaran pedesetih) ističu se Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja na riječi Waldemara Bonselsa, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U tim djelima istaknuta je njegova sklonost humoru i ironiji, koje koristi za zabavu i u animaciji mladih slušatelja.
U već odmaklom stvaralačkom zanosu nastaje opera Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfornija. Skladao je glazbu i za film Plavi 9. Još za života njegova djela stekla su velika priznanja, a bio je i član Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti.
Umire u Zagrebu u nepunoj 83. godini života 3. rujna 1992., pokopan je u krugu obitelji na otoku Silbi.
Trajna crta djela Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Glazbeni opus Brune Bjelinskog je ritmička raznolikost i polifonost, odaje se vedrina i zaigranost. Njegov svježi pristup energično se predavao ozbiljnoj glazbi kao i dječjoj.
Istra ima stoljetnu tradiciju sajmova koju istarski gradovi njeguju i dan danas. Sajmovi su mjesta na kojima se osim trgovanja, ljudi susreću, druže, zabavljaju odvajkada.
