Uzgoj istarskog goniča spominje se u hrvatskim povijesnim dokumentima već od 14. stoljeća, a smatra se da je živio uglavnom uz obalu Jadranskoga mora. Kao izvorna hrvatska pasmina istarski gonič registriran je 1999. godine.
Postoje dvije vrste : kratkodlaki istarski gonič i oštrodlaki istarski gonič.
Istarski kratkodlaki gonič je srednje veličine, skladno građena tijela. Tipičan je lovački pas, koji se koristi u lovu na zečeve i lisice. Vrlo dobro radi u grupi i samostalno. Naročito je dobar na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima. Istarski oštrodlaki gonič za razliku od kratkodlakog ima robusniji izgled, nešto je krupnije glave i tijela i odaje izgled povjerljivog, strpljivog i snažnog psa. Kao i kod kratkodlakog istarskog goniča osnovna boja je bijela s narančastim oznakama, a može biti i potpuno bijela bez oznaka.
