Kod odabira pčelara, odnosno medara isto je kao i s kafićem i s omiljenom kavom. Bira se jednom i ne mijenja se. Carica Marija Terezija u svoje je doba pčelarstvo učinila zaštićenim obrtom. "... Da se pčelarstvo što skorije u narod raširi, oprašta se na sva vremena svakog poreza ili daće... " piše u Patentu o pčelarstvu iz 1775. godine.
Žlica puna zdravlja
Bagremov med - najbolji lijek protiv stresa; livadni med - sve njegove dobrobiti teško je i nabrojati, ali izvanredno će pomoći osobama u poodmaklim godinama i dati im novu snagu; kestenov med - svojom gorčinom prkosi uzrečici 'sladak kao med', ali pomaže kod probavnih smetnji i drugih poteškoća... Med je zdrav! Tvrdnja je to koju nitko neće ni pokušati osporiti. Koliko je zdrav, to tek doznajemo. Ali sa sigurnošću i bez potrebe za dokazivanjem možemo ustvrditi da je med dobar okusom, poseban zaslađivač života, jednako dobar danas kao i prvi put kada je čovjek zavukao ruku u košnicu (kako li mu je samo to palo napamet?). Istarski med izrazite je kvalitete, ali ga ima malo, jednako koliko i vegetacije. Kako bi prikupili što više meda, pčelari svoje košnice sele, pa i po nekoliko stotina kilometara. To je jedan od sastavnih dijelova pčelarenja.
Dug je put do meda
U Istri sve počinje u travnju kada pčelari prikupljaju voćni med i med maslačka, koji se vrca do svibnja. Tada se košnice i pčelari, pravi nomadi, sele u potrazi za bagremom, koji daje izrazito kvalitetan i ukusan med. U isto vrijeme pčele marljivo prikupljaju i nektar kadulje. Naredna se akcija događa tek u lipnju kada se košnice sele u područja gdje ima kestena koji u zadnje vrijeme predstavlja vrlo nesiguran i skroman izvor meda. U to vrijeme u Istri nastupa bespaša pa se cvjetni izvor nektara traži na područjima Gorskog kotara, Korduna i Like. Tu do izražaja dolazi nomadska priroda pčelara i njihova spremnost da za nekoliko kilograma slatkog meda potegnu nekoliko stotina kilometara svakih sedam dana u obilazak dalekih košnica. Sredinom rujna pčele se vraćaju kući. Tada uglavnom posjećuju vrijesak i ostalo tada cvatuće bilje. Za one koji se s pčelarskom terminologijom susreću prvi put, vrcanje je zapravo postupak izdvajanja meda od košnica. Dakle, nakon zadnjeg godišnjeg vrcanja, pčelari svoje mezimce pripremaju za zimu, ostavljajući im dovoljno meda za prezimljavanje - po košnici otprilike petnaestak kilograma.
Istra ima stoljetnu tradiciju sajmova koju istarski gradovi njeguju i dan danas. Sajmovi su mjesta na kojima se osim trgovanja, ljudi susreću, druže, zabavljaju odvajkada.
